Utvrda Cetin smještena je na izdvojenom brijegu kraj omanjeg sela pod imenom Podcetin te tlocrtnim oblikom predstavlja nepravilni trokut, s citadelom Ičizar (Ichiszar) i kulom Drenđulom u sredini. Citadelu Ičizar okružuju turski bedemi i tabije (bastioni), a s južne strane i dvostruki bedemi sa Zwingerom. Ostatci turske arhitekture svjedoče o Cetinu kao o jednom od najvažnijih i građevinski najvrjednijih djela turskog utvrdnog graditeljstva u hrvatskim zemljama uopće. To je stara hrvatsko-austrijsko-turska utvrda koja postoji još od 14. stoljeća, a ishodište ima u utvrdi knezova Frankopana da bi kasnije bila osvojena od strane Turaka te više puta rušena, paljena, popravljana i dorađivana.
Zna se da je u srednjovjekovna vremena grad bio jako i dobro utvrđen. Oko njega su bili dvostruki obrambeni bedemi visoki osamnaest metara, s kulama i osmatračnicama, a izgledom je posve drugačiji od ostalih hrvatskih utvrda i zamaka. Poznato je da je na sjeverozapadu još prije Turaka bio tzv. Lenkovićev bastion. Ali-paša Bosanski dao je sagraditi Hergarsku kulu 1739., a Mehmed-paša glavnu kulu Drenđulu (pregrađena i nadograđivana stara srednjovjekovna branič-kula) 1756./1757. godine. Polukula i okruglih kula nema, nego samo višekutni bastioni koji se grade u 16. stoljeću, a kojima su sklonost pokazivali osmanlijski graditelji. Osmanlijski bastioni (“tabije”) građeni su na mjestu starih dijelova utvrde. Begova tabija bila je kod ulaza na sjeveroistoku, na jugu Nebojša. Do nje je bio pašin stan, a do njega Hergarska tabija. Hergarska je bila na zapadu kod tzv. ciganskih vrata. Kroz njih se ulazilo u predvorje. Stara predturska Lenkovićeva tabija bila je na sjeverozapadu. Mošeja se nalazila pred glavnim ulazom, a nastambe stanovnika bile su oko Drenđule, glavne kule s drvenim čardacima.
Nakon oslobođenja sačuvalo se više dokumentacije, a iz zadnjih dana postoji i fotografija. Polovicom 19. stoljeća unutar utvrde je velika graničarska vojarna. Radikalno pretvaranje u vojarnu dosta je oštetilo utvrdu. Kao i u turskim vremenima, ovdje je bilo sjedište visokog vojnog zapovjednika. Sve do 1860. godine bila je boravištem vojnog zapovjednika Korduna. Fotografija iz 1866. zabilježila je gradski zid s kruništem ispred Drenđule, a desno od njega ulaz s pokretnim mostom i Begovu tabiju. Uskoro je utvrda prodana i razorena po nalogu krajiške vojne uprave.
Drevni Cetin okružen je s još nekoliko značajnih povijesnih lokaliteta koji su ili prethodili ili nastajali paralelno s frankopanskim Cetinom, a to su:
Mala Crkvina kraj izvora Kraljevac
Nalazi se sjeveroistočno od utvrde Cetin te predstavlja vjerojatno mjesto kastruma iz 12. – 13. stoljeća gdje se nalaze prvi početci Cetina. Arheološka su iskapanja otkrila temelje nevelikog burga čiji se tlocrt može vrlo dobro rekonstruirati. Nađeno je nekoliko klesanih ulomaka za koje je sigurno da pripadaju ranoj gotici druge polovice trinaestog stoljeća, a pretpostavlja se da potječu s crkve svetog Emerika po kojoj je Mala Crkvina vjerojatno i dobila ime.
Velika Crkvina na Baračevu Brdu
Lokacija se nalazi sjeveroistočno od utvrde Cetin, na prostranom Baračevu Brdu (poznato i pod nazivom Madžarevo). Arheološka su istraživanja pokazala da je ondje nekada stajala crkva s grobljem, vjerojatno posvećena svetom Nikoli.
Franjevački samostan – Kloštar
Lokacija starog franjevačkog samostana iz 15. stoljeća nalazi se jugoistočno od utvrde. Cetinski je franjevački samostan jedan od najznačajnijih franjevačkih samostana u Hrvatskoj u razdoblju 15. – 15. stoljeća, sjedište Cetinske kustodije te očito značajna građevina. Najznačajniji ostatak franjevačkog samostana je nadgrobna ploča Jurja Grgurića Karinskog iz 1502. godine, s grbom starohrvatskog plemena Lapčana i natpisom.
U samostanskoj je crkvi prema povijesnim izvorima održana svečanost proglašenja nadvojvode Ferdinanda Habsburga hrvatskim kraljem 1. siječnja 1527. godine.
Kloštarsko vrelo
Nalazi se ispod ceste i pozicije Kloštar te je predstavljalo izvor vodoopskrbe staroga Cetina.
Cetinvaroš
Selo zapadno od Podcetina i utvrde, više manjih skupina kuća, vjerojatno položaj jednoga od starijih naselja.
Korištena literatura i izvori:
Milan Kruhek, Zorislav Horvat (2010.): Cetin : studija povijesnih lokaliteta i konzervatorski plan upravljanja, Općina Cetingrad, Cetin – Zagreb
https://www.cetingrad.hr/stari-grad-cetin/
Zna se da je u srednjovjekovna vremena grad bio jako i dobro utvrđen. Oko njega su bili dvostruki obrambeni bedemi visoki osamnaest metara, s kulama i osmatračnicama, a izgledom je posve drugačiji od ostalih hrvatskih utvrda i zamaka. Poznato je da je na sjeverozapadu još prije Turaka bio tzv. Lenkovićev bastion. Ali-paša Bosanski dao je sagraditi Hergarsku kulu 1739., a Mehmed-paša glavnu kulu Drenđulu (pregrađena i nadograđivana stara srednjovjekovna branič-kula) 1756./1757. godine. Polukula i okruglih kula nema, nego samo višekutni bastioni koji se grade u 16. stoljeću, a kojima su sklonost pokazivali osmanlijski graditelji. Osmanlijski bastioni (“tabije”) građeni su na mjestu starih dijelova utvrde. Begova tabija bila je kod ulaza na sjeveroistoku, na jugu Nebojša. Do nje je bio pašin stan, a do njega Hergarska tabija. Hergarska je bila na zapadu kod tzv. ciganskih vrata. Kroz njih se ulazilo u predvorje. Stara predturska Lenkovićeva tabija bila je na sjeverozapadu. Mošeja se nalazila pred glavnim ulazom, a nastambe stanovnika bile su oko Drenđule, glavne kule s drvenim čardacima.
Nakon oslobođenja sačuvalo se više dokumentacije, a iz zadnjih dana postoji i fotografija. Polovicom 19. stoljeća unutar utvrde je velika graničarska vojarna. Radikalno pretvaranje u vojarnu dosta je oštetilo utvrdu. Kao i u turskim vremenima, ovdje je bilo sjedište visokog vojnog zapovjednika. Sve do 1860. godine bila je boravištem vojnog zapovjednika Korduna. Fotografija iz 1866. zabilježila je gradski zid s kruništem ispred Drenđule, a desno od njega ulaz s pokretnim mostom i Begovu tabiju. Uskoro je utvrda prodana i razorena po nalogu krajiške vojne uprave.
Drevni Cetin okružen je s još nekoliko značajnih povijesnih lokaliteta koji su ili prethodili ili nastajali paralelno s frankopanskim Cetinom, a to su:
Mala Crkvina kraj izvora Kraljevac
Nalazi se sjeveroistočno od utvrde Cetin te predstavlja vjerojatno mjesto kastruma iz 12. – 13. stoljeća gdje se nalaze prvi početci Cetina. Arheološka su iskapanja otkrila temelje nevelikog burga čiji se tlocrt može vrlo dobro rekonstruirati. Nađeno je nekoliko klesanih ulomaka za koje je sigurno da pripadaju ranoj gotici druge polovice trinaestog stoljeća, a pretpostavlja se da potječu s crkve svetog Emerika po kojoj je Mala Crkvina vjerojatno i dobila ime.
Velika Crkvina na Baračevu Brdu
Lokacija se nalazi sjeveroistočno od utvrde Cetin, na prostranom Baračevu Brdu (poznato i pod nazivom Madžarevo). Arheološka su istraživanja pokazala da je ondje nekada stajala crkva s grobljem, vjerojatno posvećena svetom Nikoli.
Franjevački samostan – Kloštar
Lokacija starog franjevačkog samostana iz 15. stoljeća nalazi se jugoistočno od utvrde. Cetinski je franjevački samostan jedan od najznačajnijih franjevačkih samostana u Hrvatskoj u razdoblju 15. – 15. stoljeća, sjedište Cetinske kustodije te očito značajna građevina. Najznačajniji ostatak franjevačkog samostana je nadgrobna ploča Jurja Grgurića Karinskog iz 1502. godine, s grbom starohrvatskog plemena Lapčana i natpisom.
U samostanskoj je crkvi prema povijesnim izvorima održana svečanost proglašenja nadvojvode Ferdinanda Habsburga hrvatskim kraljem 1. siječnja 1527. godine.
Kloštarsko vrelo
Nalazi se ispod ceste i pozicije Kloštar te je predstavljalo izvor vodoopskrbe staroga Cetina.
Cetinvaroš
Selo zapadno od Podcetina i utvrde, više manjih skupina kuća, vjerojatno položaj jednoga od starijih naselja.
Korištena literatura i izvori:
Milan Kruhek, Zorislav Horvat (2010.): Cetin : studija povijesnih lokaliteta i konzervatorski plan upravljanja, Općina Cetingrad, Cetin – Zagreb
https://www.cetingrad.hr/stari-grad-cetin/