Stari grad Zrin koji potječe iz 13. stoljeća, smješten povrh istoimenog sela u općini Dvor, tijekom 2012. godine u cijelosti je očišćen od vegetacije te od građevinskog i otpadnog materijala, čime je omogućeno 3D lasersko skeniranje zidnih ploha, kao preduvjet za izradu konzervatorske studije za izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta cjelokupne obnove starog grada Zrina.
Ruševine starog grada Zrina nalaze se na brijegu povrh istoimenog sela u općini Dvor (Stari je grad izrađen na ovalnom platou (oko 145 x 40 m) i opasan obrambenim zidovima koji prate morfologiju terena. S južne se ulazne strane nalazi kvadratna branič-kula. Zapadna obrambena linija bila je ojačana s još jednom pravokutnom kulom. U unutarnji prostor grada ulazilo se kroz (barem) troja vrata, korištena u tri različita povijesna trenutka.
Prema trenutnim saznanjima nije moguće zaključiti koji je bio raspored objekata unutar starog grada. Pretpostavlja se kako je stari grad Zrin podignut već u 13. stoljeću. Prema (poznatim) arhivskim podacima može se pretpostaviti kako je u prvo vrijeme po osnutku Zrin bio u posjedu moćne obitelji Babonić te nešto kasnije u vlasništvu Lovre Tota, župana vašvarske i šopronjske županije. Kralj Ljudevit darovao je 1347. godine Zrin Šubićima u zamjenu za Ostrovicu. Od tog je vremena ova moćna plemićka obitelj nosila ime Zrinski. Zrin su osmanlijske trupe osvojile 1577. godine, a u njihovom je posjedu i ostao sve do kraja 17. stoljeća. Nakon tog vremena stari grad Zrin više nije bio na strateški značajnom položaju, što je ponajviše utjecalo na kvalitetu njegovog održavanja. U cijelosti je grad napušten nakon požara početkom 19. stoljeća. Zadnja velika devastacija Zrina dogodila se 1943. godine kada je stari grad bio rušen topovskim granatama.
Na starom gradu Zrinu prvi radovi sanacije izvođeni su 1925. g., dok su dokumentiranje te konzervatorsko-restauratorski radovi započeli 2001. g. i traju do 2012. g. Stari grad Zrin je, unatoč svojim izuzetnim povijesnim, kulturnim, sociološkim, političkim i pejzažnim vrijednostima, radi niza nesretnih okolnosti je u relativno lošem stanju.
......
Zrin (Zrinj), utvrđeni grad i naselje (12 st., 2001) na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina uvjetovao je pojavu ovećega vlastelinskog posjeda na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka. Prvi se put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan Babonić. God. 1347. Ludovik I. Anžuvinac oduzeo je Zrin Lovri Tothu, županu Vašvarske i Šopronske županije te ga predao u ruke jednoga dijela plemićkoga roda Bribiraca, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Ta je obitelj proširila utvrdu, koja je postala središtem njihovih posjeda. God. 1577. osvojio ju je osmanski vojskovođa Ferhad-paša Sokolović, iduće godine privremeno ju oslobodio ban Krsto Ungnad, da bi 1579. ponovno došla pod vlast Osmanlija, koji su njome upravljali do 1687. God. 1625. kraj Zrina su Osmanlije pobijedili kršćansku vojsku Žigmunda I. Erdődyja, a 1689. Ivan IV. Drašković pobijedio je osmansku vojsku i obranio utvrdu. Nakon protjerivanja Osmanlija s Banovine Zrin je izgubio dotadašnju stratešku važnost, ali se u njem zadržala vojska te je bio obnovljen 1753. god. U doba preustroja Vojne krajine u Zrinu je bilo središte satnije. Početkom XIX. st. utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu 1000-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braće Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. God. 1943. partizani su dinamitom teško oštetili južnu branič-kulu. Potkraj II. svjetskog rata iz Zrina je bilo potjerano hrvatsko stanovništvo.
Ruševine starog grada Zrina nalaze se na brijegu povrh istoimenog sela u općini Dvor (Stari je grad izrađen na ovalnom platou (oko 145 x 40 m) i opasan obrambenim zidovima koji prate morfologiju terena. S južne se ulazne strane nalazi kvadratna branič-kula. Zapadna obrambena linija bila je ojačana s još jednom pravokutnom kulom. U unutarnji prostor grada ulazilo se kroz (barem) troja vrata, korištena u tri različita povijesna trenutka.
Prema trenutnim saznanjima nije moguće zaključiti koji je bio raspored objekata unutar starog grada. Pretpostavlja se kako je stari grad Zrin podignut već u 13. stoljeću. Prema (poznatim) arhivskim podacima može se pretpostaviti kako je u prvo vrijeme po osnutku Zrin bio u posjedu moćne obitelji Babonić te nešto kasnije u vlasništvu Lovre Tota, župana vašvarske i šopronjske županije. Kralj Ljudevit darovao je 1347. godine Zrin Šubićima u zamjenu za Ostrovicu. Od tog je vremena ova moćna plemićka obitelj nosila ime Zrinski. Zrin su osmanlijske trupe osvojile 1577. godine, a u njihovom je posjedu i ostao sve do kraja 17. stoljeća. Nakon tog vremena stari grad Zrin više nije bio na strateški značajnom položaju, što je ponajviše utjecalo na kvalitetu njegovog održavanja. U cijelosti je grad napušten nakon požara početkom 19. stoljeća. Zadnja velika devastacija Zrina dogodila se 1943. godine kada je stari grad bio rušen topovskim granatama.
Na starom gradu Zrinu prvi radovi sanacije izvođeni su 1925. g., dok su dokumentiranje te konzervatorsko-restauratorski radovi započeli 2001. g. i traju do 2012. g. Stari grad Zrin je, unatoč svojim izuzetnim povijesnim, kulturnim, sociološkim, političkim i pejzažnim vrijednostima, radi niza nesretnih okolnosti je u relativno lošem stanju.
......
Zrin (Zrinj), utvrđeni grad i naselje (12 st., 2001) na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina uvjetovao je pojavu ovećega vlastelinskog posjeda na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka. Prvi se put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan Babonić. God. 1347. Ludovik I. Anžuvinac oduzeo je Zrin Lovri Tothu, županu Vašvarske i Šopronske županije te ga predao u ruke jednoga dijela plemićkoga roda Bribiraca, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Ta je obitelj proširila utvrdu, koja je postala središtem njihovih posjeda. God. 1577. osvojio ju je osmanski vojskovođa Ferhad-paša Sokolović, iduće godine privremeno ju oslobodio ban Krsto Ungnad, da bi 1579. ponovno došla pod vlast Osmanlija, koji su njome upravljali do 1687. God. 1625. kraj Zrina su Osmanlije pobijedili kršćansku vojsku Žigmunda I. Erdődyja, a 1689. Ivan IV. Drašković pobijedio je osmansku vojsku i obranio utvrdu. Nakon protjerivanja Osmanlija s Banovine Zrin je izgubio dotadašnju stratešku važnost, ali se u njem zadržala vojska te je bio obnovljen 1753. god. U doba preustroja Vojne krajine u Zrinu je bilo središte satnije. Početkom XIX. st. utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu 1000-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braće Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. God. 1943. partizani su dinamitom teško oštetili južnu branič-kulu. Potkraj II. svjetskog rata iz Zrina je bilo potjerano hrvatsko stanovništvo.