U bajkovitom krajoliku šumovitih i zelenih brežuljaka novigradskoga kraja iznad rijeke Dobre danas su ruševine nekada značajnog starog grada Novigrada. Pored grada vodi stara Karolinska cesta i dalje preko rijeke Dobre i kamenog mosta građenog početkom 18. stoljeća zajedno s Karolinom (1726-1730.g.) S druge strane rijeke Dobre nalazi se staro Crkveno selo (danas Novigrad) sa župnom crkvorn Uznesenja Marijinog, starom školom i općinom, što govori o administrativnoj važnosti Novigrada u prošlim vremenima. Povijest je na ovorn prostoru ispisala mnoge stranice od srednjeg vijeka sve do danas, a posljedice se još uvijek osjećaju. Ne znamo kada je grad dobio današnje ime, ali je znano daje nastajao brojnim dogradnjama kroz duži vremenski period, od obrambenog burga do raskošnog dvorca. Područje Novigrada spominje se već u 13. st. pod imanom Dobra, a vjerojatno je tu postojala i starohrvatska dobranska župa.
Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u “Zrinsko-frankopanskoj uroti” 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi. Tada ga kupuje francuski major Mirko pl. Haraminčić, a poslije njega hrvatski zemaljski erar, te karlovački veleposjednik Turk koji ga obnavlja krajem 19. st. Od 1919.g. grad je u vlasništvu. baruna Zdenka Turkovića, a od 1939.g. u vlasnštvu Banovine Hrvatske. U vrijeme 2. svjetskog rata, 4. siječnja 1944.g. grad je spaljen i od tada ubrzano propada. No, u vrijeme Frankopana bio je to prostrani romaniči burg, u pravom smislu frankopanski grad koji odiše jednostavnošću i kubičkom zatvorenošću, bez razigranih masa kao što je to slučaj s gradovima srednjeeuropskog područja tog vremena.
Tlocrtna osnova mu je izduženi peterokut nejednakih stranica sa šiljastim vrhom prema sjeveroistoku. U svim vrhovima su kule četiri približno polukružne i manjih dimenzija, a peta na najstrmijoj litici je najveća, u tlocrtu čini potpuni krug izvana, a iznutra četverokut s dva metra debelim zidovima i svodovima na jedra. Možda je ona prva gradnja, a u njoj se prepoznaje romanikka branič kula. Kada se u 15. stoljeća uveća pozornost poklanja udobnosti stanovanja prosiruju se stambeni prostori, gradi stubište, drvene galerije, kapelica na katu zapadne kule i uređuje dvorište s bunarom, burg postaje renesansni dvorac. No, zbog prodora Turaka u 15. i 16.st. grad i dalje zadržava i svoju obrambenu funkciju. Glavni i jedini ulaz u grad je na južnom zidu s preklopnim ulaznim mostom, a kasnije podzidanom rampom. Glavni portal je bio iz klesanog neprofiliranog kamena. Iznad ulaza je grofica Patačić 1783.g. postavila ploču s natpisom na njemačkom jeziku u čast boravka cara Josipa II. u Novigradu. Ploča je nestala u 2. svjetskom ratu, a uklonjeni su i dijelovi portala. Grad je građen od kamena lomljenjaka i morta, a u unutrašnjoj strukturi mješavinom kamena i opeke.
Od 2. svjetskog rata grad sustavno propada, odvozi se vrijedna kamena građa, a grad zarasta u korov, čime se gubi njegova dominantna pozicija u prostoru. 1969. godine RegionaIni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba donosi rješenje za upis staroga grada Novigrada u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem i 68. S uspostavom nove hrvatske vlasti i države 90 ih godina javljaju se inicijative za obnovu ruševina, ali tek 1999.g. na inicijativu Društva prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan” i sredstvima Ministarstva kulture te stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Karlovcu započinje raščišćavanje ruševina i građevinska sanacija južne lijeve kule. Namjera je da se sustavnim radom očuva barem postojeće stanje, konzerviraju i rekonstruiraju najvredniji dijelovi grada, te omogući pristup i razgIedavanje u turističke svrhe. Danas je južna kula u potpunosti rekonstruirana te je na njoj izgrađen vidikovac, a na ostalim djelovima starog grada nastavljena je rekonstrukcija.
https://www.netretic.hr/turizam/znamenitosti/
Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u “Zrinsko-frankopanskoj uroti” 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi. Tada ga kupuje francuski major Mirko pl. Haraminčić, a poslije njega hrvatski zemaljski erar, te karlovački veleposjednik Turk koji ga obnavlja krajem 19. st. Od 1919.g. grad je u vlasništvu. baruna Zdenka Turkovića, a od 1939.g. u vlasnštvu Banovine Hrvatske. U vrijeme 2. svjetskog rata, 4. siječnja 1944.g. grad je spaljen i od tada ubrzano propada. No, u vrijeme Frankopana bio je to prostrani romaniči burg, u pravom smislu frankopanski grad koji odiše jednostavnošću i kubičkom zatvorenošću, bez razigranih masa kao što je to slučaj s gradovima srednjeeuropskog područja tog vremena.
Tlocrtna osnova mu je izduženi peterokut nejednakih stranica sa šiljastim vrhom prema sjeveroistoku. U svim vrhovima su kule četiri približno polukružne i manjih dimenzija, a peta na najstrmijoj litici je najveća, u tlocrtu čini potpuni krug izvana, a iznutra četverokut s dva metra debelim zidovima i svodovima na jedra. Možda je ona prva gradnja, a u njoj se prepoznaje romanikka branič kula. Kada se u 15. stoljeća uveća pozornost poklanja udobnosti stanovanja prosiruju se stambeni prostori, gradi stubište, drvene galerije, kapelica na katu zapadne kule i uređuje dvorište s bunarom, burg postaje renesansni dvorac. No, zbog prodora Turaka u 15. i 16.st. grad i dalje zadržava i svoju obrambenu funkciju. Glavni i jedini ulaz u grad je na južnom zidu s preklopnim ulaznim mostom, a kasnije podzidanom rampom. Glavni portal je bio iz klesanog neprofiliranog kamena. Iznad ulaza je grofica Patačić 1783.g. postavila ploču s natpisom na njemačkom jeziku u čast boravka cara Josipa II. u Novigradu. Ploča je nestala u 2. svjetskom ratu, a uklonjeni su i dijelovi portala. Grad je građen od kamena lomljenjaka i morta, a u unutrašnjoj strukturi mješavinom kamena i opeke.
Od 2. svjetskog rata grad sustavno propada, odvozi se vrijedna kamena građa, a grad zarasta u korov, čime se gubi njegova dominantna pozicija u prostoru. 1969. godine RegionaIni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba donosi rješenje za upis staroga grada Novigrada u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem i 68. S uspostavom nove hrvatske vlasti i države 90 ih godina javljaju se inicijative za obnovu ruševina, ali tek 1999.g. na inicijativu Društva prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan” i sredstvima Ministarstva kulture te stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Karlovcu započinje raščišćavanje ruševina i građevinska sanacija južne lijeve kule. Namjera je da se sustavnim radom očuva barem postojeće stanje, konzerviraju i rekonstruiraju najvredniji dijelovi grada, te omogući pristup i razgIedavanje u turističke svrhe. Danas je južna kula u potpunosti rekonstruirana te je na njoj izgrađen vidikovac, a na ostalim djelovima starog grada nastavljena je rekonstrukcija.
https://www.netretic.hr/turizam/znamenitosti/